|
Sve je počelo 1998., kad su se scenarist Jean-David Morvan i crtač Phillipe Buchet, nakon uspjeha svog stripa Nomad, osmjelili krenuti u novi pothvat, strip o Brazdi. Već u prvom albumu Do vatre i pepela, vidjelo se da će to biti nešto izuzetno. U pitanju je space opera, koja u frankobelgijskom stripu ima iznimno bogatu tradiciju još od davnih predlucasovskih vremena šezdesetih (od Mezierovog Valeriana preko Forrestove Barbarelle do Gillonovih Brodolomnika vremena i Bilalovog Sajma besmrtnika) i dobrim crtačima uvijek pruža priliku za raskošne i efektne akcijske scene. A Buchet je dovoljno dobar da na papiru ostvari sve što je Morvan zamislio, od bujnih džungli do bogate tehnologije brodova u konvoju Brazde.
Priča počinje spuštanjem istraživačke sonde Brazde, velikog svemirskog konvoja od tisuće i tisuće brodova koji luta univerzumom u potrazi za nastanjivim planetima, na svijet na kojem obitava Nävis, djevojka iz džungle, sa svojom vjernom tigromedvjedicom. Ta mlada Tarzanica ima životnu priču sličnu poznatom Burroughsovom junaku: nakon smrti roditelja u brodolomu, odgojio ju je robot Nsob koji ju je, prije nego što se pokvarila, naučio osnovama preživljavanja i komunikacije. Mlada poludivljakinja suočava se s visokom tehnologijom Brazde, koja nju ne zbunjuje toliko koliko ona njih; pripada nepoznatoj vrsti, ljudima, pred njom su njihovi telepati nemoćni, a svojom je spretnošću i inteligencijom itekako sposobna ubaciti klipove u kotače njihova uhodanog high-tech života.
U susretu s moćnim robotima Nävis gubi svoju vjernu pratiteljicu Huyo, i suočava se s prijetnjom ekološke katastrofe: rasa kojoj je njezin svijet dodijeljen, želi ga približiti suncu jer im više odgovaraju vreli klimatski uvjeti, i pokušava pred ostatkom konvoja skriti činjenicu o njezinom postojanju. Visprena mlada cura uspijeva se izboriti za sebe, ali svoj svijet gubi (za što krivac bude uredno kažnjen) i, kao ljudsko biće s moćima, dotad nepoznatima, postaje posebna agentica Brazde, s robotom Snivelom kao pomoćnikom, te će na putovanjima konvoja kroz svemir doživljavati razne pustolovine; epizode slijede jedna drugu, ali svaka se može čitati posebno, kao samostalna priča.
Scenarist Morvan vrlo dobro vodi radnju, bez ikakvih logičkih rupa koje su česte u space operama, sa samo neophodnim pojednostavlje-njima da bi fabula glatko tekla, ali stvarna atrakcija Sillagea je Buchetov crtež besprijekornih europskih manira. Dok bi većina Amerikanaca upala u zamku bombastične akcije i blockbuster-seksepila na prvu loptu, te crtala Nävis kao curu ogromnih cica i snažnih udaraca, Buchetovi kadrovi provlače se kroz zaplet istom onom vještinom kojom se Nävis, građena kao prava cura iz džungle, kreće kroz njih - glatko i tečno, s naglim okretima samo kad je neophodno. Junakinjin spol je naznačen, ali je osjetljivo pitanje njezine spolnosti ostavljeno za kasnije, i nadajmo se da će, kad dođe vrijeme, biti riješeno isto onako efektno kako su rješavani i drugi problemi zapleta. Naravno, nije strip baš onoliko savršen koliko zvuči nakon svega ovog - kadrovi su zbog brzine akcije ponekad neskladno montirani, i uprkos kvalitetnom radu na boji znaju predstavljati vizualnu zbrku - ali neosporno je riječ o vrhunskom ostvarenju.
|